Jezični savjeti


Zbirka jezičnih savjeta Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Tražilica

Ženski mocijski parnjaci u zakonskim tekstovima

Ispis savjeta    Podijelite s prijateljima na Facebooku.

U posljednje se doba mnogo govori o tome je li u pravnim dokumentima, zakonima i propisima potrebno pisati sva zanimanja i u ženskome rodu kako bi se i jezično izrazila ravnopravnost spolova ili je dovoljno napisati ih samo u muškome rodu. S jezičnoga je stajališta prijedlog da se u svim zakonskim tekstovima pišu muški i ženski nazivi za vršitelja radnje i negospodaran i neprihvatljiv jer prihvaćanje toga prijedloga ne bi doprinijelo ravnopravnosti spolova, nego bi proizvelo značenjsku i drugu zbrku.

Ovako bi izgledao jedan pravni tekst jezično uređen u skladu s prethodnim načelom: Za pravobranitelja/pravobraniteljicu i njegova/njezina zamjenika/zamjenicu može biti imenovan/imenovana hrvatski/hrvatska državljanin/državljanka koji/koja ima završen diplomski sveučilišni studij i koji/koja je osobnim zalaganjem poznat/poznata javnosti u području zaštite ljudskih prava. Treba imati na umu da imenica muškoga roda kojom se označuje vršitelj radnje obuhvaća i osobe ženskoga i osobe muškoga spola, pa je u tom smislu gramatički muški rod – opći rod. Dakle, gramatički muški rod odnosi se i na muškarce i na žene. Stoga je pogrešno: Čelnik/čelnica tijela državne uprave imenuje dužnosnika/dužnosnicu ili rukovodećega/rukovodeću državnoga/državnu službenika/službenicu koji/koja obavlja i poslove koordinatora/koordinatorice za ravnopravnost spolova, a pravilno: Čelnik tijela državne uprave imenuje dužnosnika ili rukovodećega državnoga službenika koji obavlja i poslove koordinatora za ravnopravnost spolova.


Usp. Vršiteljica dužnosti ravnateljice > vršiteljica dužnosti ravnatelja, Žena vršitelj radnje.

Pošalji savjet

U posljednje se doba mnogo govori o tome je li u pravnim dokumentima, zakonima i propisima potrebno pisati sva zanimanja i u ženskome rodu kako bi se i jezično izrazila ravnopravnost spolova ili je dovoljno napisati ih samo u muškome rodu. S jezičnoga je stajališta prijedlog da se u svim zakonskim tekstovima pišu muški i ženski nazivi za vršitelja radnje i negospodaran i neprihvatljiv jer prihvaćanje toga prijedloga ne bi doprinijelo ravnopravnosti spolova, nego bi proizvelo značenjsku i drugu zbrku.

Ovako bi izgledao jedan pravni tekst jezično uređen u skladu s prethodnim načelom: Za pravobranitelja/pravobraniteljicu i njegova/njezina zamjenika/zamjenicu može biti imenovan/imenovana hrvatski/hrvatska državljanin/državljanka koji/koja ima završen diplomski sveučilišni studij i koji/koja je osobnim zalaganjem poznat/poznata javnosti u području zaštite ljudskih prava. Treba imati na umu da imenica muškoga roda kojom se označuje vršitelj radnje obuhvaća i osobe ženskoga i osobe muškoga spola, pa je u tom smislu gramatički muški rod – opći rod. Dakle, gramatički muški rod odnosi se i na muškarce i na žene. Stoga je pogrešno: Čelnik/čelnica tijela državne uprave imenuje dužnosnika/dužnosnicu ili rukovodećega/rukovodeću državnoga/državnu službenika/službenicu koji/koja obavlja i poslove koordinatora/koordinatorice za ravnopravnost spolova, a pravilno: Čelnik tijela državne uprave imenuje dužnosnika ili rukovodećega državnoga službenika koji obavlja i poslove koordinatora za ravnopravnost spolova.


Usp. Vršiteljica dužnosti ravnateljice > vršiteljica dužnosti ravnatelja, Žena vršitelj radnje.