Ženski mocijski parnjaci u zakonskim tekstovima
U posljednje se doba mnogo govori o tome je li u pravnim dokumentima,
zakonima i propisima potrebno pisati sva zanimanja i u ženskome rodu kako bi se
i jezično izrazila ravnopravnost spolova ili je dovoljno napisati ih samo u
muškome rodu. S jezičnoga je stajališta prijedlog da se u svim zakonskim
tekstovima pišu muški i ženski nazivi za vršitelja radnje i negospodaran i
neprihvatljiv jer prihvaćanje toga prijedloga ne bi doprinijelo ravnopravnosti
spolova, nego bi proizvelo značenjsku i drugu zbrku.
Ovako bi izgledao jedan pravni tekst jezično uređen u skladu s
prethodnim načelom: Za
pravobranitelja/pravobraniteljicu i njegova/njezina zamjenika/zamjenicu može
biti imenovan/imenovana hrvatski/hrvatska državljanin/državljanka koji/koja ima
završen diplomski sveučilišni studij i koji/koja je osobnim zalaganjem
poznat/poznata javnosti u području zaštite ljudskih prava. Treba imati na
umu da imenica muškoga roda kojom se označuje vršitelj radnje obuhvaća i osobe
ženskoga i osobe muškoga spola, pa je u tom smislu gramatički muški rod – opći
rod. Dakle, gramatički muški rod odnosi se i na muškarce i na žene. Stoga je pogrješno: Čelnik/čelnica tijela
državne uprave imenuje dužnosnika/dužnosnicu ili rukovodećega/rukovodeću
državnoga/državnu službenika/službenicu koji/koja obavlja i poslove
koordinatora/koordinatorice za ravnopravnost spolova, a pravilno: Čelnik tijela državne uprave imenuje dužnosnika ili rukovodećega državnoga
službenika koji obavlja i poslove koordinatora za ravnopravnost spolova. Usp. Vršiteljica
dužnosti ravnateljice > vršiteljica dužnosti ravnatelja, Žena vršitelj radnje.